PRVA HRVATSKA TVORNICA ULJA
Prva hrvatska tvornica ulja d.d. ustanovljena je krajem 1916. godine osnivačkom skupštinom. Službena zabrana uvoza uljarica koju je te je godine izdala Kraljevska zemaljska vlada, bila je neposredan poticaj osnivačima. Osim toga, u neposrednoj blizini Zagreba nije bilo uljara, a na tržištu nije bilo dovoljno svinjske masti i drugih masnoća životinjskog podrijetla. Jedan od dioničara bio je član poznate židovske obitelji Samuel D. Aleksander, "nestor hrvatske industrije“ kojem se pridružio brat Šandor. Drugi dioničar bio je arhitekt, gradski zastupnik, a kasnije i gradonačelnik Zagreba Vjekoslav Heinzel. Kao jedini poznavatelj proizvodnje ulja spominje se dioničar Alfred Pick iz Graza koji je za tvornicu kupio veliki dio strojeva od "Wolf Wettensdorfes Söhne“ iz Eggenberga kraj Graza. Proizvodnja ulja od bundeve počela je već 1917. u Palmotićevoj 82, na hidrauličkim prešama, sa 90 radnika i 10 službenika i te je godine proizvedeno oko 800.000 litara ulja. Sljedećih godina je modernizirana ekstrakcija te je krenula proizvodnja repičinog ulja za rasvjetu te lanenog ulja.
|
kartoline iz 1912. i 1920., iz Muzeja za umjetnost i obrt
|
|
ilustracije iz slikovnice "Priče o suncokretu i bundevi", Branko Špoljar, 1955. izdala tvornica
U knjizi Agroindustrijska proizvodnja u SFRJ iz 1977. godine navodi se kako ukupna proizvodnja sirovine suncokreta, uljane repice, kukuruznih klica, bundevinih sjemenki ne podmiruje potražnju za biljnim uljima u zemlji. U proizvodnji biljnog ulja najviše se koristi suncokret, oko 80%, a njegov uzgoj oscilira u prinosima, iz godine u godinu čak do 30%.
|